Category Archives: SRPSKI

Srpske verzije postova

ISTINA O HRONO ISHRANI

Često slušam komentare da je neko izgubio jako brzo i dosta kilograma upražnjavajući Hrono Ishranu. Tu se odmah postavljaju i pitanja, da li treba se krene sa ovim načinom ishrane, šta ona predstavlja, da li daje rezultate i da li je zdrav način gubljenja kilograma. Kroz ovaj tekst ćemo razjasniti pojam Hrono Ishrane.

Prvo ćemo objasniti na čemu se bazira Hrono Ishrana:

Glikemiski Indeks. Ovu temu smo već obradili u link-u Glikemiski Indeks. GI predstavlja broj koji pokazuje koliko se brzo podiže vrednost šećera u krvi kad se pojede određena namirnica. Treba da izbegavamo namirnice sa visokim GI, a koristimo namirnice sa niskim GI.

Kombinacija namirnica i Kiselo – Bazni odnos. Svaka namirnica može biti kiselog, baznog ili neutralnog karaktera. U ovom programu ishrane primenjuje se ciljano povećanje baznosti i na taj način se sprečava štetno dejstvo kiselih namirnica. Dokazano je da je kisela sredina u organizmu pogodno mesto za nastanak bolesti kao što je kancer. Veoma bitna je kombinacija namirnica koje unosimo. U Programu Hrono ishrane je tačno opisana fiziologija kombinovanja namirnica. Samo prava kombinacija namirnica ima prednost u tome što može da se unosi neograničena količina hrane.

Hormonski Balans i Satnica Obroka. Da bi smo stvarili hormonski balans moramo da znamo prave kombinacije namirnica koje stimulišu aktivnost u organizmu, kao i one koje ih inhibiraju. Treba znati kada i koje namirnice se najbolje vare u našem organizmu. Satnica obroka je jako bitna i iz tog razloga je ovaj način ishrane i dobio naziv Hrono. Zagovornici ove ishrane kažu da se za jako kratko vreme nauče principi zdrave ishrane, pravilan izbor namirnica i kombinacija istih.

Faza Restrikcije. Ovo je jedan od ključnih pojmova i prvi korak u započinjanju primene programa u kome se iz ishrane eliminišu određene namirnice. Restrikcija je pojam koji traje minimum 28 dana. Ona predstavlja izbacivanje namirnica iz upotrebe na koje naš organizam nije tolerantan tj ne reaguje dobro. Intolerancija na određene namirnice se otkriva testovima. Restrikcijom ovih namirnica se rasterećuje digestivni trakt i pomaže se poboljšanju samog metabolizma.

Istraživanja, Nauka, Praksa i Iskustvo kažu:

Hrono Ishrana se bazira na nekim osnovnim načelima koji imaju smisla kao što su, izbacivanje namirnica sa visokim GI zbog naglog podizanja šećera u krvi i samoj regulaciji istog. Restrikcija hrane na koju nismo tolerantni isto ima smisla, samo je pitanja koliko validni i pouzdani mogu biti testovi kojima se intolerancija otkriva. Baznost organizma i kombinacija namirnica svakako je bitna kako je i navedeno, da ne dozvolimo namirnicama da u organizmu preovladava kiselost. Problem predstavlja različitost ljudskih organizama, fizionomije, stila života u različitim delovima sveta i razčičitim kulturama, tako da ovaj način ishrane nije primenjiv svuda.

Ono što je je definitivno, brzo i naglo gubljenje kilograma nikako nije dobro i zdravo. Koliko zaista u 28 dana možete izgubiti kilograma na zdrav način, samo 5 maksimalno. Nauka kaže, da 1kg – masnih naslaga ( ne mišića, minerala i vode ) nedeljno je kvalitetno i zdravo gubljenje telesne težine koju nećete povratiti brzo. Kažu prava kombinacija namirnica i možete da jedete koliko hoćete, problem, unos kalorija koje ne potrošite idu u dodatne kilograme, proteini i meso koje se neiskoristi u rad odlazi u kilograme ma koliko ga pojeli.

Programiranje tela da jede određenu hranu u određeno vreme. Iz iskustva drugih koji su upražnjavali ovaj način ishrane, veliki je problem ukombinovati trening i pravovremeno uzimanje odrđenih namirnica, posebno ako nemate vremene da ih spremate i žurite. Bolje je naučiti koje su namirnice dobre pre i posle treninga i napraviti kalorisku i nutricionističku kalkulaciju kako da potrošite unete ili nadoknadite potrošene kalorije ( hidrate, proteine, minerale, vitamine… ) radi bržeg oporavka i boljeg napredka.

Postoje načela i smernice zdravog načina i stila života koje treba da vam budu svakodnevnica i da vam ne stvaraju napetost i zabludu. Zdrave kalorije, Aktivnost, Dobar San, Balans Unetih i Potrošenih Kalorija su neke najbitnije stvari ako želite da ostvarite dobar rezultat i postignete cilj.

ODNOS TRENINGA I ISHRANE

Nedavno je jedan pametan čovek napisao: LJUDI ŽELE DA SMRŠAJU, ALI AKO JE MOGUĆE DA NE VEŽBAJU I DA NASTAVE DA JEDU ISTO. TO OBJAŠNJAVA PUNO KADA SE PRESLIKA NA DRUGE ASPEKTE ŽIVOTA. Danas ćemo da se pozabavimo odnosom ishrane i treninga, zatim koju ulogu ima odricanje i upornost, šta je taktika u treningu, istinom, razlozima, uzrocima i posledicama…

Kao što smo i ranije napominjali sve je u kaloriskom deficitu, potrošiti više kalorija nego što ste uneli i tako smršati. Energija koja je potrošena treba da se nadoknadi samo u vidu nutritijenata (proteina, ugljenih hidratia, vitamina, minerala) koji su potrošeni i razgrađeni u toku fizičke aktivnosti, kako bi se organizam brže oporavio a ćelije obnovile. Nadoknađivanjem potrošene energij tj. unošenjem potrošenih kalorija uz frazu “dobro sam trenirao sad mogu da se najedem” unećete još više kalorija koje se neće sagoreti, a time se samo produžava period postizanja cilja.. Najbtinije je da hrana sadrži dovoljan procenat proteina i složenih hidrata sa niskim kaloriskim vrednostima koji će nadoknaditi razgrađene materije a ujedno podstaći da organizam troši masti usled kaloriskog deficita.

Vrednosti potrošene energije kreću se od 1,2 kcal u minuti tokom odmora, do više od 20 kcal u minuti tokom napornih aktivnosti. Što znači da ako početnik troši i 10 kcal u proseku po minuti, to je samo 600 kcal u sat vremena treninga, što je pola obroka u Meku. To govori koliko je mali odnos potrošene energije na treningu i unete energije klasičnom ishranom. Danas se kaže da je odnos ISHARNE i TRENINGA u procentima 80:20 u korist ishrane, ako želimo da dođemo do određenih rezultata. Podatak i iskustvo govori da, profesionalni takmičari u body fitnessu ili bikini modeli, da bi postigli željenu figuru, u finalnim pripremama imaju samo 3 treninga nedeljno, a ostalo je ishrana i taktika kada i koje nutritijente trebaju konzumirati.

Vežbanje je jako korisno sa aspekta ubrzanja metabolizma, cirkulacije krvi, zdravih disajnih puteva, vitalnosti organizma, zategnute muskalature, zdravih ligameata, zglobova i kostiju. To su benefiti vežbanja, koji će svakako uz regulisanje ishrane dati rezultate. 

Odlučnost i pridržavanje savetima i smernicama koje stručnaji daju, je najbitnije za određen uspeh. Period za postizanje rezultata može biti veoma kratak ako ste fokusirani na cilj, u suprotnom, kršenjem pravila, samo odlažete uspeh, do koga možda nikad i ne dođe. Zavisi od vas!  

SPORTSKA DIJAGNOSTIKA

Sportska dijagnostiga predstavlja glavni proces kontrole, planiranja i realizacije trenažnog procesa, kroz nauku. Danas se ona sve više razvija, primenjuje i unapređuje. Benefite ovog načina odnošenja prema sportu i sportistima i još neke zanimljive stvari u vezi ove teme predstavićemo u ovom tekstu.

Jedan od velikih problema savremenog sporta jeste to što se treneri dugi niz godina drže starih “proverenih” metoda. One koje im prividno daju neke informacije o tome šta se dešava samom sportisti i spram tih (ne) adekvatnih informacija pokušavaju da isplaniraju trening. Posledica je da imaju nedostatak kvalitetnih informacija, pritom možda imaju nedostatak veština i znanja kako bi tu adaptaciju organizma na povećane fizičke napore i sproveli u delo. Samim tim i ne čudi informacija da je od 2000. godine na terenu umrlo preko 50 fudbalera širom sveta. Stiče se utisak da se zapravo radi o prirodnoj selekciji, po principu najjači opstaju. Polovina ovih nesrećnih slučajeva desila se u proteklih 5 godina.

Zar nije onda krajnje vreme da se uvede nauka u sport? Zar nije vreme da u sportu rade samo najkvalitetniji stručnjaci? Zar nije vreme da se prekine sa kockanjem sa mladim životima? I da se shvati vrednost mladog života i da za ispravljanje ovakvih grešaka nema druge šanse?

Iako ima nebrojeno mnogo razloga zašto sportisti treba da se testiraju, naši strucnjaci odbijaju da se uključe u savremene dijagnostičke tokove. Da li su razlozi nezainteresovanost i neznanje, ili su ipak samouvereni u svoje odokativne sposobnosti. Sistem sam po sebi dopušta trenerima sa završenom srednjom školom da odu na vikend seminar, plate neku članarinu i uđu u jedan kolektiv sačinjen od needukovanih ljudi koji godinama prepisuju iste metode i pogrešnim, neadekvatnim treninzima štete svojim sportistima. Problem što su neka znanja bazirana na nivou istraživanja iz 50ih godina prethodnog veka, koja nisu utemeljena na praksi nego na statistici pa samim tim ova cifra od 50 umrlih igrača je samo jedan mali nebitan deo ukupne statistike i količine igrača koji su u opticaju, takoreći mala žrtva za više interese.

Dijagnostika je oblast još nedovoljno razvijena ne samo kod nas nego i u ostatku sveta jer je oprema skupa i malo ko zna adekvatno da je koristi. Jedan podatak na nekom dijagnostičkom uređaju može da se tumači na više načina, pa samim tim vizija stručnjaka uzima primat nad obrazovanjeim i zvanjem. Funkcionalno stanje organizma i testiranje sportista, kroz prizmu samih zahteva datog sporta, nešto je što treba da bude zadatak svih sportskih radnika. Kontrola tehnike, mehanike, posture, mišićnog statusa, metaboličkih procesa u odnosu na sport mnogo je bitna i sa tog aspekta vrlo lako primenljiva u samom treningu jer su dijagnostika i trening zapravo dva dela jedne slagalice, slagalice koja može doneti napredak i sačuvati mnogo života. Veliki broj dece pati od posturalnih poremećaja, deformiteta, gojaznosti… ali se tim problemom bave sami roditelji tek kada dodje “5 do 12” ili se nesto loše desi. Ovaj problem pravilnim pristupom sportu u saradnju sa dijagnostičkim centrima mogao bi se svesti na minimum i kroz pravilan rad klubova, a ne produkciju igrača, bi se mogao tretirati. O tome može da posvedoči i podatak bivšeg glavnog dijagnostičara Šalkea koji kaže da postoji sistem dijagnostike na svim nivoima igranja, a da treneri tu “hrpu ” papira olako sklanjaju u stranu jer veruju svom instinktu i te institucije postaju bitnije od naučno utemeljenih parametara koji se često i ne gledaju. Koja je onda poenta testa i šta nam to zapravo govori o sportu, svesti stručnjaka i budućnosti našeg sporta?

Malo smo načeli problematiku u savremenom sportu i načinu ophođenja prema sportistima. Šta zapravo savremena dijagnostika i testovi pokazuju, i koji su njeni benefiti (navešćemo samo neke):

  • Otkirvanje motornih grešaka
  • Mišićnih disbalansa
  • Rano dijagnostikovanje povreda
  • Procena motornih sposobnosti
  • Komparacija sposobnosti u odnosu na sportiste širom sveta
  • Predikcija razvoja
  • Procena tehničkih elemenata sa loptom i bez lopte (tehnika sprinta,tehnika zaustavljanja, promene smera,tehnika kretanja protiv povreda u funkciji same igre itd.)
  • Usavršavanje tehničkih elemenata kroz uvid u nedostatke
  • Postavljanje ciljeva

Na sledećem video primeru pokazaćemo kako izgleda jedan dijagnostički tretman na mladom teniseru.

Design a site like this with WordPress.com
Get started