Blog Archives

KAKO ČITATI NUTRITIVNE ETIKETE NA NAMIRNICAMA

Malo ljudi proverava nutritivne vrednosti na tebalema kupljenih proizvoda. To je jedan od glavnih pokazatelja da li namirnicu vredi kupiti ili ne. Na etiketi, koja može izgledati zbunujuće za sve one koji ne znaju da je tumače, nalaze se svi dobri i loši parametri koje proizvod sadrži i na to bi trebalo obratiti najviše pažnje kada je zdrava ishrana u pitanju. U današnjem tekstu ćemo pojasniti šta znače odrđeni brojevi na etiketi i kako čitati i tumačiti nutritivne vrednosti proizvoda.

 

Postoji par bitnih stvari kada su nutritivne etikete proizvoda u pitanju. To su:

  • Broj kalorija po serviranju. Prva stvar je da pogledate koliko grama proizvoda predstavlja jedna preporučena porcija. Znači umesto da pojedete celu kutiju keksa i time unesete pregršt kalorija, unesite preporučenu porciju proizvoda koja se nalazi na etiketi. To je veoma bitno ako želite da kontrolišete svoju težinu kroz unos kalorija. Ako znate potreban dnevni unos kalorija, lako možete povećati ili smanjiti veličinu porcije i time doprineti povećanju ili smanjivanju telesne težine. Ako vam je preporučeni dnevni unos 2000 Kcal a vi ste pojeli čips koji sadrži 500 Kcal po serviranju, to vam je već četvrtina kalorija koje treba da unesete danas.
  • Masti. Na etiketama se uglavnom nalaze UKUPNE MASTI od čega ZASIĆENE i NEZASIĆENE. Vama je najbitnije da obratite pažnju na ZASIĆENE masti. Danas se smatra da nije bitno koliko jedete već koje masti najviše jedete. Zasićene masti prouzrokoju povećanje holesterola u telu. Dnevni unos zasićenih masti ne sme da pređe više od 10%, što se i nalazi izraženo u procentima i gramima na etiketi.
  • Proteini. Veoma bitna stavka je količina proteina u proizvodu. Ovo je posebno bitno kod osoba koje se bave intenzivnom fizičkom aktivnošću. Regenerisanje i obnavljanje mišićnih vlakana nakon napornog treninga najviše se odražava u unosu proteina nakon treninga. Što je veći procenat i gramaža proteina u namernici to je namirnica kvalitetnija. Dnevni unos proteina treba da bu minimum 1gr po kilogramu telesne težine.
  • Vlakna. Većina ljudi ne unosi dovoljnu količinu vlakana tokom dana. Ona iznosi na dnevnom nivou oko 25 grama za žene i 38 grama za muškarce. Vlakna pomažu u kontrolisanju telesne težine, apetita, detoksikaciji organizma, u kontrolisanju nivoa holesterola i triglicerida, deluju kao antioksidans itd. Veći procenat vlakana i gramaža povećava kvalitet namirnice.
  • Ugljeni Hidrati. Verovatno najveći dnevni izvor kalorija koje uneste je iz ugljenih hidrata. Bitno je iz kakvih ugljenih hidrata. Iz tog razloga ispod stoji rubrika ŠEĆERI, prosti ugljeni hidrati, koji predstavljaju loš izvor kalorija. Treba kupovati namirnice sa što manjim procentom šećera i dodatih šećera. Treba konzumirati složene ugljene hidrate. Dnevni unos šećera ne treba da bude veći od 10%.
  • Natrijum i Kalijum. Dnevni unos natrijuma (So) treba da bude oko 2300 miligrama, a istraživanja pokazuju da prosečna osoba unosi oko 3300 miligrama dnevno. Treba paziti na etiketi koliko namirnica sadrži natrijuma , jer prevelika količina opterećuje rad bubrega, dehidrataciju organizma i gubitak tečnosti. Kao antagonist natrijumu deluje kalijum. Kako velika količina natrijuma podiže krvni pritisam kalijum deluje suprotno. Međutima mali procenat ljudi unosi 4700 miligrama kalijuma dnevno, što predstavlja preporučenu količinu. Razlog je što većina namirnica ne sadrži dovoljno kalijuma. Stoga birajte one namirnice koje su bogate kalijumom a manje natrijumom. Kalijum je visoko prisutan u voću, povrću, posebno pasulju.

U susret savremenim načinom instant ishrane, dodavanjem emulgatora, aditiva, bojenjem hrane, pojačavanjem ukusa, ishrana savremenog čoveka postaje glavni uzrok teških oboljenja. Posvetite malo više pažnje sebi, čitajte etikete, pratite brojke, obratite pažnju na kvalitet proizvoda i budite zdravi jer je to najbitnije za vas i vaše najvoljenije!  

GLIKEMIJSKI INDEX NAMIRNICA

Šta je slatki (glikemijski) indeks?

Slatki, šećerni, ili glikemijski indeks deli hranu na osnovu brzine porasta šećera u krvi. Ugljeni hidrati sa niskim glikemijskim indeksom uzrokuju umeren porast šećera u krvi, i obratno. Što su šećeri u namirnicama prostiji (glikoza, saharoza), brže dižu nivo šećera u krvi. Fruktoza (voćni šećer), iako je prost ugljeni hidrat, sporije diže nivo šećera u krvi. Složeni ugljeni hidrati, kao što je skrob iz žitarica i krompira, moraju prvo da se razlože do prostijih šećera, pa tek onda prelaze u krvotok. Taj proces se odvija u organima za varenje i jetri i zavisi od: vrste šećera, načina pripreme hrane i dijetnih vlakana (količine) u obroku.

ŠTO JE VEĆI GLIKEMIJSKI INDEKS HRANE – BRŽE SE POVEĆAVA NIVO ŠEĆERA U KRVI

Hrana sa niskim GI se polako vari i dugo ostaje u tankom crevu, satima posle unošenja. Dobre strane su sporo i kontinuirano oslobađanje glukoze koja se dešava i tokom izvođenja fizičke aktivnosti. Kod hrane sa niskim GI nivo šećera u krvi se održava stabilnim, dok se konzumiranjem hrane sa visokim GI glukoza osobađa prebrzo što za posledicu ima veliko povećanje šećera u krvi.

GI_index

Namirnice sa visokim glikemijskim indeksom koje treba izbegavati:

Pečen krompir 95, Beli hleb 95, Med 90, Šargarepa 85, Kukuruzne pahuljice 85, Šećer 75 , Musli 79,  Čokolada 70, Bareni krompir 70, Keks 70, Glazirani pirinač 70, Cvekla 65, Banana i Dinja 60, Džem 55

Namirnice sa srednjim glikemijskim indeksom koje treba jesti umereno:

Sok od jabuke 50,  Keks od integralnog brasna bez šećera 50, Integralni pirinač 50, Kivi 50, Grožđe 45, Sok od narandže 45, Ananas 45, Crni hleb 45, Integralne žitarice 45 , Suve kajsije smokve ili šljive 40

Namirnice sa niskim glikemijskim indeksom koje treba da čine glavni deo jelovnika svakog dana:

Pasulj 35, Grašak 35, Mleko 30, Kupus 15, Tikvice 15, Jabuke 35, Paprika 15, Jaja 20, Sok od paradajza 35, Sirova šargarepa 30, Kajsije 30, Kruške 30, Trešnje 25, Patlidžan 25, Bademi 15, Brokoli 15, Karfiol 15, Krastavci 15, Masline 15, Spanać 15, Kikiriki 15, Zelena salata 15

IDEALNA HRANA SU NAMIRNICE ČIJI GLIKEMIJSKI INDEKS NE PRELAZI 45. HRANU SA GLIKEMIJSKIM INDEKSOM 45 DO 60 KORISTITI POVREMENO. HRANA ČIJI JE GLIKEMIJSKI INDEKS PREKO 60 KORISTITI REĐE.

Dijabetičari treba da izbegavaju koncentrovane šećere (med, sokove, beli šećer, slatkiše spremljene sa šećerom, torte, kolače), jer je glikemiski indeks glikoze 100, belog šećera 68. Potrebu za slatkim ostvarite unosom voća jer je slatki indeks fruktoze 23. Dijabetičari mogu slatkiše spremati tako što će ih zaslađivati veštačkim zaslađivačima (pazeći na kalorijski učinak ovih zaslađivača i količinu).

Količina voća koju dnevno možete uneti ne određuje samo glikemijski (slatki indeks), već i količina dijetnih vlakana, vitaminski i mineralni sastav, količina vode voćnih kiselina i ukupni kalorijski učinak pojedinih vrsta voća. Mahunarke (pasulj, grašak, boranija) imaju niski glikemijski indeks i visok kalorijski učinak, treba ih jesti, jer su zdrava hrana, bogata dijetnim vlaknima.

Naučite sastave namirnica, njihove kalorijske vrednosti, glikemijske indekse I količinu dijetnih vlakana. U početku će možda biti teško, ali kada se naviknete i sami ćete biti iznenađeni uspehom i lakoćom kojom ćete kontrolisati svoj nivo šećera u organizmu. Sa povećanjem unosa šećera I uzimanjem hrane sa visokim GI imaćete potrebu za još češćim unosom šećera. Zato je bitno unositi namernice sa niskim GI kako ne biste osetili glad posle obroka, imali potrebu za većom količinom hrane I ujedno povećavali svoju telesnu težinu.

MASTI – dobre i loše

Masti su prvenstveno energetske materije koje se unose putem ishrane korišcenjem namirnica biljnog i životinjskog porekla. One su nosioci vitamina A,D,E i K, takođe imaju gradivnu ulogu, jer čine 2% svake ćelije. Masti uz šećere čine najjeftiniji izvor energije, jer 1 gr masti sagoreva 9 kcal ( dvostruko više od  belančevina i ugljenih hidrata ).

image

Masne kiseline se mogu klasifikovati na zasićene i nezasićene.

Prvi tip su zasićene masti, koje se većinom nalaze u mesu, jajima, mlečnim proizvodima, uključujući puter, sir…Mnogo bolji i zdraviji tip za ishranu su nezasićene masti. To su zdrave masti i podeljene su u dve grupe: mononezasićene i polinezasićene.

Mononezasićene masti se nalaze u maslinovom ulju, orasima, ulju uljane repice…

Polinezasićene masti se nalaze u nekim biljnim uljima i ribljem ulju. To su:
a) Omega 6 linolna kiselina. Uloga im se ogleda u pravilnom rastu organizma. Ima ih u suncokretovom, kukuruznom i susamovom ulju.
b) Omega 3 linolna kiselina. Uloga im se ogleda u strukturi i funkciji ćeliske membrane. Ima ih u ulju iz lanenog semena, iz semena bundeve, kao i ribljem ulju: lososa, tune, sardele, haringe, skuše. Ne može se stvarati u organizmu, već se mora uneti hranom. Derivat omega 3 igra važnu ulogu u razvoju mozga i funkciji vida.
Omega 3 masti su posebno važne jer podižu nivo dobrog HDL holesterola i smanjuju nivo loseg LDL, a takođe su vazne i za razvoj mozga. Deluju povoljno na zdravlje srca i krvnih sudova, pa unos ribe dva do četiri puta nedeljno i redovna upotreba maslinovog ulja doprinose smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti.

Preporučuje se da odnos zasićenih i nezasićenih masti u ishrani bude 10: 30%

Masnoće koje sadrže fosfor zovu se fosfolipidi. Oni se dodaju u hranu kao aditiv, najčesće u margarin, čokoladu, zamrznute slatkiše. Od sterola je najvažniji holesterol koji se preko 90% nalazi u membrani ćelije i potreban je za sintezu vitamina D u koži, zatim za sintezu nekih hormona (testosterona i estrogena). Lekovi kao što su steroidi anabolici, pripadaju grupi sterola (koriste se u sportu za povećanje mišićne mase i snage, ali su jako opasni jer oštećuju jetru).

Opšti unos masnoća treba da pokrije manje od 30 % dnevnih energetskih potreba. Poreklo treba da bude prvenstveno iz žitarica, povrća i voća, koja su bogata vlaknima i mikronutritijentima. Osoba sa poremećajem masnoća čiji je holesterol u krvi povećan mora da primeni smanjivanje dnevnog unosa nezasićenih masnoća na svega 20% i zasićenih masnoća na 7%.

PROBLEM SA MANJKOM KILOGRAMA

Znam da ovo nije bas ucestalo, ali naravno postoje osobe koje imaju problem i sa manjkom kilograma. Sledite sledece smernice kako bi resili ovaj problem MANJAK KILOGRAMA.

Povecajte unos namirnica koje imaju visoku nutritivnu i energetsku vrednost.

Uvrstite u svoju ishranu sto vise povrca kao sto su, grasak,sargarepa,cvekla i kukuruz ,koje imaju vecu energetsku vrednost zelno, lisnato povrce i ono bogato vodom. Energetsku vrednost odredjene vrste povrca povecavate pripremajuci na maslinovom ulju i drugim biljnim uljima.

Smanjite konzumaciju povrca i namirnica bogatih dijetalnim vlaknima, koja obroke cine voluminoznim. Ovakvom ishranom produzava se vreme disgestije ,osecaja sitosti, a energetski unos je nizak. To se odnosi i na hranu bogatu vodom.

Kada je rec o treningu, prednost dajte teretani. Svaku vezbu ponovite osam do deset puta, sa pauzama od minut dva. Najbolje je da u jednom treningu izvedete sest do osam vezbi i angazujete samo dve grupe misica. Vodite racuna o pravilnoj tehnici izvodjenja vezbi.