Blog Archives
KAKO ČITATI NUTRITIVNE ETIKETE NA NAMIRNICAMA
Malo ljudi proverava nutritivne vrednosti na tebalema kupljenih proizvoda. To je jedan od glavnih pokazatelja da li namirnicu vredi kupiti ili ne. Na etiketi, koja može izgledati zbunujuće za sve one koji ne znaju da je tumače, nalaze se svi dobri i loši parametri koje proizvod sadrži i na to bi trebalo obratiti najviše pažnje kada je zdrava ishrana u pitanju. U današnjem tekstu ćemo pojasniti šta znače odrđeni brojevi na etiketi i kako čitati i tumačiti nutritivne vrednosti proizvoda.
Postoji par bitnih stvari kada su nutritivne etikete proizvoda u pitanju. To su:
- Broj kalorija po serviranju. Prva stvar je da pogledate koliko grama proizvoda predstavlja jedna preporučena porcija. Znači umesto da pojedete celu kutiju keksa i time unesete pregršt kalorija, unesite preporučenu porciju proizvoda koja se nalazi na etiketi. To je veoma bitno ako želite da kontrolišete svoju težinu kroz unos kalorija. Ako znate potreban dnevni unos kalorija, lako možete povećati ili smanjiti veličinu porcije i time doprineti povećanju ili smanjivanju telesne težine. Ako vam je preporučeni dnevni unos 2000 Kcal a vi ste pojeli čips koji sadrži 500 Kcal po serviranju, to vam je već četvrtina kalorija koje treba da unesete danas.
- Masti. Na etiketama se uglavnom nalaze UKUPNE MASTI od čega ZASIĆENE i NEZASIĆENE. Vama je najbitnije da obratite pažnju na ZASIĆENE masti. Danas se smatra da nije bitno koliko jedete već koje masti najviše jedete. Zasićene masti prouzrokoju povećanje holesterola u telu. Dnevni unos zasićenih masti ne sme da pređe više od 10%, što se i nalazi izraženo u procentima i gramima na etiketi.
- Proteini. Veoma bitna stavka je količina proteina u proizvodu. Ovo je posebno bitno kod osoba koje se bave intenzivnom fizičkom aktivnošću. Regenerisanje i obnavljanje mišićnih vlakana nakon napornog treninga najviše se odražava u unosu proteina nakon treninga. Što je veći procenat i gramaža proteina u namernici to je namirnica kvalitetnija. Dnevni unos proteina treba da bu minimum 1gr po kilogramu telesne težine.
- Vlakna. Većina ljudi ne unosi dovoljnu količinu vlakana tokom dana. Ona iznosi na dnevnom nivou oko 25 grama za žene i 38 grama za muškarce. Vlakna pomažu u kontrolisanju telesne težine, apetita, detoksikaciji organizma, u kontrolisanju nivoa holesterola i triglicerida, deluju kao antioksidans itd. Veći procenat vlakana i gramaža povećava kvalitet namirnice.
- Ugljeni Hidrati. Verovatno najveći dnevni izvor kalorija koje uneste je iz ugljenih hidrata. Bitno je iz kakvih ugljenih hidrata. Iz tog razloga ispod stoji rubrika ŠEĆERI, prosti ugljeni hidrati, koji predstavljaju loš izvor kalorija. Treba kupovati namirnice sa što manjim procentom šećera i dodatih šećera. Treba konzumirati složene ugljene hidrate. Dnevni unos šećera ne treba da bude veći od 10%.
- Natrijum i Kalijum. Dnevni unos natrijuma (So) treba da bude oko 2300 miligrama, a istraživanja pokazuju da prosečna osoba unosi oko 3300 miligrama dnevno. Treba paziti na etiketi koliko namirnica sadrži natrijuma , jer prevelika količina opterećuje rad bubrega, dehidrataciju organizma i gubitak tečnosti. Kao antagonist natrijumu deluje kalijum. Kako velika količina natrijuma podiže krvni pritisam kalijum deluje suprotno. Međutima mali procenat ljudi unosi 4700 miligrama kalijuma dnevno, što predstavlja preporučenu količinu. Razlog je što većina namirnica ne sadrži dovoljno kalijuma. Stoga birajte one namirnice koje su bogate kalijumom a manje natrijumom. Kalijum je visoko prisutan u voću, povrću, posebno pasulju.
U susret savremenim načinom instant ishrane, dodavanjem emulgatora, aditiva, bojenjem hrane, pojačavanjem ukusa, ishrana savremenog čoveka postaje glavni uzrok teških oboljenja. Posvetite malo više pažnje sebi, čitajte etikete, pratite brojke, obratite pažnju na kvalitet proizvoda i budite zdravi jer je to najbitnije za vas i vaše najvoljenije!
MASTI – dobre i loše
Masti su prvenstveno energetske materije koje se unose putem ishrane korišcenjem namirnica biljnog i životinjskog porekla. One su nosioci vitamina A,D,E i K, takođe imaju gradivnu ulogu, jer čine 2% svake ćelije. Masti uz šećere čine najjeftiniji izvor energije, jer 1 gr masti sagoreva 9 kcal ( dvostruko više od belančevina i ugljenih hidrata ).
Masne kiseline se mogu klasifikovati na zasićene i nezasićene.
Prvi tip su zasićene masti, koje se većinom nalaze u mesu, jajima, mlečnim proizvodima, uključujući puter, sir…Mnogo bolji i zdraviji tip za ishranu su nezasićene masti. To su zdrave masti i podeljene su u dve grupe: mononezasićene i polinezasićene.
Mononezasićene masti se nalaze u maslinovom ulju, orasima, ulju uljane repice…
Polinezasićene masti se nalaze u nekim biljnim uljima i ribljem ulju. To su:
a) Omega 6 linolna kiselina. Uloga im se ogleda u pravilnom rastu organizma. Ima ih u suncokretovom, kukuruznom i susamovom ulju.
b) Omega 3 linolna kiselina. Uloga im se ogleda u strukturi i funkciji ćeliske membrane. Ima ih u ulju iz lanenog semena, iz semena bundeve, kao i ribljem ulju: lososa, tune, sardele, haringe, skuše. Ne može se stvarati u organizmu, već se mora uneti hranom. Derivat omega 3 igra važnu ulogu u razvoju mozga i funkciji vida.
Omega 3 masti su posebno važne jer podižu nivo dobrog HDL holesterola i smanjuju nivo loseg LDL, a takođe su vazne i za razvoj mozga. Deluju povoljno na zdravlje srca i krvnih sudova, pa unos ribe dva do četiri puta nedeljno i redovna upotreba maslinovog ulja doprinose smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti.
Preporučuje se da odnos zasićenih i nezasićenih masti u ishrani bude 10: 30%
Masnoće koje sadrže fosfor zovu se fosfolipidi. Oni se dodaju u hranu kao aditiv, najčesće u margarin, čokoladu, zamrznute slatkiše. Od sterola je najvažniji holesterol koji se preko 90% nalazi u membrani ćelije i potreban je za sintezu vitamina D u koži, zatim za sintezu nekih hormona (testosterona i estrogena). Lekovi kao što su steroidi anabolici, pripadaju grupi sterola (koriste se u sportu za povećanje mišićne mase i snage, ali su jako opasni jer oštećuju jetru).
Opšti unos masnoća treba da pokrije manje od 30 % dnevnih energetskih potreba. Poreklo treba da bude prvenstveno iz žitarica, povrća i voća, koja su bogata vlaknima i mikronutritijentima. Osoba sa poremećajem masnoća čiji je holesterol u krvi povećan mora da primeni smanjivanje dnevnog unosa nezasićenih masnoća na svega 20% i zasićenih masnoća na 7%.